Problemi u međusobnom razumijevanju ljudi koji govore različitim jezicima
još od davnih vremena je komplicirao odnose među pojedincima, zajednicama
čak i cijelim narodima. Pretpostavlja se, da u svijetu postoji
više od 6000 jezika.
Jezična različitost
rezultira često nerazumijevanjem do neprijateljstva, u prvom redu ukoliko
je ona pogrešno upotrijebljena u izrazito nacionalističkim oblicima.
Vladanje moćnika iznad manje moćnih uvijek prati tendencija prisiljavanja
«podložnih» na upotrebljavanje jezika «velikih». Tako još od pradavnih
vremena postoji nepisano pravilo: «Tko vlada carstvom, njegov jezik je
potrebno prihvati». To je zasigurno uzrok diskriminaciji i
podčinjavanju prava i kulturnog identiteta u prvom redu malih naroda,
ponekad i do gubljenja njihovih posebnosti. U isto vrijeme vladajući
jezik ima mnogo profinjeniji oblik, jer je on vođen trgovinskim
interesom i podržan tehničkim dostignućima. Današnja globalizacija
je očigledno praćena jezičnim angliciziranjem u svjetskim
razmjerima.
Prihvaćanje bilo kojeg nacionalnog jezika čiji zajednička razumijevanje
ima za neke diskriminacijska obilježja. Povijesna iskustva pokazuju, da
ljudsko društvo treba pomoćni međunarodni jezik. Razumljivo uistinu
neutralan i lagan, koji bi omogućio komuniciranje među ljudima na
ravnopravnim osnovama. Svijest o potrebi je naročito došla do
izražaja u posljednja dva stoljeća kada se pojavilo više projekata
planskih novih jezika. Iz njih se uzdignuo nakon dugog uvjerenja samo
jedan. Riječ je o esperantu. Njegov autor je poljski okulist
dr. Lazar Ludvig Zamenhof (1859-1917). Ovaj međunarodni jezik
nastao je zahvaljujući autorovom dubokom uvjerenju da čovječanstvo treba
jednostavno, razumljivo i u potpunosti neutralno sredstvo za međusobno
razumijevanje, koje bi uklonilo sve jezične prepreke, pa tako i
diskriminaciju, te koje bi u isto vrijeme bilo lako dostupno svakom
narodu. Mnogi su vjernici brzo nakon nastanka esperanta shvati značaj ovog
velikodušnog projekta i prihvatili ga.
Esperanto je bez rasprave izvanredno jezično djelo, koje se oslanja
na logične principe – ima fonetičku ortografiju, koristi
međunarodno poznate korjenove s domišljatim kreiranjem
riječi uključujući derivacije, ali u isto vrijeme je gramatika
pravilna i jednostavna. Nadalje, otvoren je stalnom prihvaćanju novih
izraza i daljnjem razvoju. Ovaj planski jezik danas se uspješno
koristi na svim kontinentima, ima bogatu književnost kako originalnu
tako i prevedenu (više od 40.000 naslova), na njemu izlaze novine
i dr. To je zasigurno dovoljna potvrda njegovog oživotvorenja i
korisnosti. Ipak jer nije direktno povezan s niti jednim narodom ili
zemljom niti interesnom grupom, stoji bez prednosti u usporedni s drugim
jezicima za čije se širenje i podučanavanje ulažu enormni iznosi.
Esperanto je dakle u neravnopravnom položaju, jer
ne podržava i ne prihvaća ničiju bilo političku ili gospodarstvu premoć.
Nasuprot tome, interes vladajućih struktura često vodi prema jezičnom
Babilonu i prevlasti na području jezika.
Esperanto
uspješno uklanja
jezične prepreke u odnosima među ljudima, gradi mostove razumijevanja,
vodi k prijateljstvu među narodima i rasama. Upravo u tome je osnovna
razlika u usporedbi s uporabom stranih nacionalnih jezika. Osim toga nema
teškoća pri učenju, kao ni velikih troškova prevođenja. Potvrđeno je da
se esperanto može naučiti približno šest puta brže nego bilo koji drugi
strani jezik. Praktično to znači, da nakon jedne godine učenja srednje
talentirani učenik posjeduje znanje esperanta isto kao nakon šest godina
učenja drugog jezika. Nažalost, javnost nije o ovom problemu dovoljno
obaviještena, a slijedom toga saznanja o velikim prednostima esperanta
nisu dovoljno raširene.
Zamenhofov izum ipak
nije jedinstveno sredstvo komuniciranja, njegove misli imaju dublju i
mnogoznačnu efikasnost: esperantisti s jezikom doprinose bratimljenju
svih ljudi na osnovi zajedničkog ideala. Svi koji ga koriste,
formiraju jednu veliku obitelj na cjelom kugli zemaljskoj.
Crkva
koja je sveopća ne veže se za niti jedan narod ili jezik. Do II.
Vatikanskog sabora je koristila latinski kao službeni zajednički
jezik. Njegova prednost bila je u tome, da je bila riječ o tzv. «mrtvom
jeziku», dakle prema svom karakteru neutralnom. Formalno on se koristi i
danas, ali realno latinski više ne ispunjava tu funkciju. Razlozi su
očiti, najveća prepreka za široko korištenje je njegova kompliciranost i
razvojna neadaptiranost. Vakuum je tako nastao, te popunjen je na
različite načine. Vatikanske ustanove najčešće koriste
talijanski jezik s mnogim prijevodima ali tijekom raznih sinoda
drugih međunarodnih susreta rad je organiziran u jezičnim skupinama,
gdje se prednost daje tzv. svjetskim jezicima. No znano je, da na taj
način nastaju mnogi problemi, u prvom redu za predstavnike koji dolaze iz
malih naroda. Ovaj je sistem ne samo nepraktičan, već u isto vrijeme i bez
prednosti za neku braću u vjeri. Konstatirajmo bez ustezanja, da se često
ne samo svećenici, već i biskupi ne mogu sporazumjeti. O tome se
šuti.
Zajednica naroda u
Bogu, kako
ju je definirao II. Vatikanski sabor hitno treba zajedničko jezično
sredstvo komuniciranja lako dostupno svima. Ako je Crkva sveopća u što
sigurno niti jedan njen član ne sumnja, ona ima na raspolaganju za svoje
unutarnje i vanjsko komuniciranje jedinstveno jezično sredstvo.
Kršćana
među esperantistima ima zavidan broj, jer osim osnovnih ideja oni nastoje
pridonijeti širenju radosne vijesti Evanđelja cijelom svijetu putem ovog
međunarodnog sredstva komuniciranja. Međunarodna udruga katolika
esperantista (Internacia Katolika Unuiĝo Esperantista IKUE) koja ima
svoje sjedište u Rimu surađuje sa Svjetskim esperantskim savezom. Visoki
pokrovitelj udruge katolika esperantista je nadbiskup Praga Miloslav
kardinal Vlk, bivši predsjednik Vijeća Europskih biskupskih
konferencija. Esperantisti-katolici imaju i svoje nebeske zaštitnike,
a to su: Djevica Marija, sv. Pio X., sv. Maksimilijan Kolbe i bl. Titus
Brandsma. Međunarodna udruga katolika esperantista je priznata od
Papinskog vijeća za laike kao međunarodna udruga vjernika temeljem
dekreta br. 196/92/S-61/B-25 od 11. veljače 1992.
Udruga je osnovana 1910. godine a nekoliko godina ranije, 1903. počelo je
izlaziti glasilo «Espero katolika» (najstarije esperantsko glasilo
koje danas izlazi).
U Kršćansku esperantsku međunarodnu udrugu (Kristana Esperantista
Ligo Internacia KELI) povezani su drugi esperantisti nekatolički kršćani.
I ta udruga izdaje svoje glasilo «Dia regno», a s Međunarodnom
udrugom katolika esperantista surađuje na ekumenskom planu.
Ove udruge zajedno svake druge godine organiziraju međunarodne,
odnosno zajedno ekumenske kongrese. Tjedan dana u zajedništvu sa
subraćom u vjeri različitih naroda bez jezičnih prepreka za svakog
sudionika predstavlja velik duhovni poticaj. Mladi
katolici-esperantisti unutar IKUE imaju svoju skupinu, te svake
godine priređuju međunarodna logorovanja.
Esperanto je službeno uveden među liturgijske jezike Katoličke
Crkve. Odobrenje je dala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu
sakramenata 8. studenog 1990. godine prema protokolu br. CD 181/89.
Službeni Misal predali su predstavnici Svetom Ocu 1997. godine.
Isto tako, tijekom ekumenskih susreta koristi se zajednička misna knjiga
za sve kršćane, koja sadrži obredne tekstove, molitve i pjesme na
esperantu ADORU.
Na esperanto je prevedena i Biblija. Stari zavjet je prvo djelo
izdano na esperantu u prijevodu Zamenhofa. Papa Pio X.
uputio je sudionica I. Kongresa katolika esperantista svoj apostolski
blagoslov, koji je završio riječima «pred esperantom je velika
budućnost». Papa Ivan Pavao II. je 1994. godine u svečani blagoslov
«Urbi et Orbi» uvrstio i esperanto. Radio Vatikan tijekom više
od 25 godina odašilje program na međunarodnom jeziku, tri put tjedno
(nedjeljom i blagdanima u 21.20 sati na srednjem valu 527 i 1539 kHz, na
kratkom valu 4005 i 5885 kHz, srijedom .i četvrtkom u 21.20 sati nas
srednjem valu 1260 i 1611 kHz i kratkom valu 7250 i 0645 kHz).
Mi katolici
esperantisti,
stavljamo se na raspolaganje Sveopćoj Crkvi u širenju Evanđelja svim
narodima, u ekumenskim odnosima, te gradnji mostova na putu razumijevanja
sa svim ljudima dobre volje.
Uvjereni smo da međunarodni jezik Crkve ima veliku ulogu, kako je
predvidio Papa sv. Pio X. Naša čežnja je da esperanto postane zajedničko
sredstvo komuniciranja svih kršćana na kugli zemaljskoj i primjer
ostalima. Vjerujemo da on ima za to najbolje pretpostavke. Na naše
djelovanje zazivamo Božji blagoslov.
Više o Međunarodnoj udruzi katolika esperantista:
Internacia
Katolika Unuiĝo Esperantista
Centra Oficejo
Via di Porta Fabbrica 15
IT-00165 Roma, Italija
Tel/fax: +39 0639638129
 |