MEĐUNARODNI JEZIK ESPERANTO
u službi kršćana i Crkve

Problemi u međusobnom razumijevanju ljudi koji govore različitim jezicima još od davnih vremena je komplicirao odnose među pojedincima, zajednicama čak i cijelim narodima. Pretpostavlja se, da u svijetu postoji više od 6000 jezika.

Jezična različitost rezultira često nerazumijevanjem do neprijateljstva, u prvom redu ukoliko je ona pogrešno upotrijebljena u izrazito nacionalističkim oblicima. Vladanje moćnika iznad manje moćnih uvijek prati tendencija prisiljavanja «podložnih» na upotrebljavanje jezika «velikih». Tako još od pradavnih vremena postoji nepisano pravilo: «Tko vlada carstvom, njegov  jezik je potrebno prihvati». To je zasigurno uzrok diskriminaciji i podčinjavanju prava i kulturnog identiteta u prvom redu malih naroda, ponekad i do gubljenja njihovih posebnosti. U isto vrijeme vladajući jezik ima mnogo profinjeniji oblik, jer je on vođen trgovinskim interesom i podržan tehničkim dostignućima. Današnja globalizacija je očigledno praćena jezičnim angliciziranjem u svjetskim razmjerima.

Prihvaćanje bilo kojeg nacionalnog jezika čiji zajednička razumijevanje ima za neke  diskriminacijska obilježja. Povijesna iskustva pokazuju, da ljudsko društvo treba pomoćni međunarodni jezik. Razumljivo uistinu neutralan i lagan, koji bi omogućio komuniciranje među ljudima na ravnopravnim osnovama.  Svijest o potrebi je naročito došla do izražaja u posljednja dva stoljeća kada se pojavilo više projekata planskih novih jezika. Iz njih se uzdignuo nakon dugog uvjerenja samo jedan. Riječ je o esperantu. Njegov autor je poljski okulist dr. Lazar Ludvig Zamenhof (1859-1917). Ovaj međunarodni jezik nastao je zahvaljujući autorovom dubokom uvjerenju da čovječanstvo treba jednostavno, razumljivo i u potpunosti neutralno sredstvo za međusobno razumijevanje, koje bi uklonilo sve jezične prepreke, pa tako i diskriminaciju, te  koje bi u isto vrijeme bilo lako dostupno svakom narodu. Mnogi su vjernici brzo nakon nastanka esperanta shvati značaj ovog velikodušnog projekta i prihvatili ga.

Esperanto je bez rasprave izvanredno jezično djelo, koje se oslanja na logične principe – ima fonetičku ortografiju, koristi međunarodno poznate korjenove  s domišljatim kreiranjem riječi uključujući derivacije, ali u isto vrijeme je gramatika pravilna i jednostavna. Nadalje, otvoren je stalnom prihvaćanju novih izraza i daljnjem razvoju. Ovaj planski jezik danas se uspješno koristi na svim kontinentima, ima bogatu književnost kako originalnu tako i prevedenu (više od 40.000 naslova), na njemu izlaze novine i dr. To je zasigurno dovoljna potvrda njegovog oživotvorenja  i korisnosti. Ipak jer nije direktno povezan s niti jednim narodom ili zemljom niti interesnom grupom, stoji bez prednosti u usporedni s drugim jezicima za čije se širenje i podučanavanje ulažu enormni iznosi. Esperanto je  dakle u neravnopravnom položaju, jer ne podržava i ne prihvaća ničiju bilo političku ili gospodarstvu premoć. Nasuprot tome, interes vladajućih struktura često vodi prema jezičnom Babilonu i prevlasti na području jezika.

Esperanto uspješno uklanja jezične prepreke u odnosima među ljudima, gradi mostove razumijevanja, vodi k prijateljstvu među narodima i rasama. Upravo u tome je osnovna razlika u usporedbi s uporabom stranih nacionalnih jezika. Osim toga nema teškoća pri učenju, kao ni velikih troškova  prevođenja. Potvrđeno je da se esperanto može naučiti približno šest puta brže nego bilo koji drugi strani jezik. Praktično to znači, da nakon jedne godine učenja srednje talentirani učenik posjeduje znanje esperanta isto kao nakon šest godina učenja drugog jezika. Nažalost, javnost nije o ovom problemu dovoljno obaviještena, a slijedom toga saznanja o velikim prednostima esperanta nisu dovoljno raširene.

Zamenhofov izum ipak nije jedinstveno sredstvo komuniciranja, njegove misli imaju dublju i mnogoznačnu efikasnost: esperantisti s jezikom doprinose bratimljenju svih ljudi na osnovi zajedničkog ideala. Svi koji ga koriste, formiraju jednu veliku obitelj na cjelom kugli zemaljskoj.

Crkva koja je sveopća  ne veže se za niti jedan narod ili jezik. Do  II. Vatikanskog sabora je koristila latinski kao službeni zajednički jezik. Njegova prednost bila je u tome,  da je bila riječ o tzv. «mrtvom jeziku», dakle prema svom karakteru neutralnom. Formalno on se koristi i danas, ali realno latinski više ne ispunjava tu funkciju. Razlozi su očiti, najveća prepreka za široko korištenje je njegova kompliciranost i razvojna neadaptiranost. Vakuum je tako nastao, te popunjen je na različite načine. Vatikanske ustanove najčešće koriste talijanski jezik s mnogim prijevodima ali tijekom raznih sinoda  drugih međunarodnih susreta rad je organiziran u jezičnim skupinama, gdje se prednost daje tzv. svjetskim jezicima. No znano je, da na taj način nastaju mnogi problemi, u prvom redu za predstavnike koji dolaze iz malih naroda. Ovaj je sistem ne samo nepraktičan, već u isto vrijeme i bez prednosti za neku braću u vjeri. Konstatirajmo bez ustezanja, da se često ne samo svećenici, već i biskupi ne mogu sporazumjeti. O tome se šuti.

Zajednica naroda u Bogu, kako ju je definirao II. Vatikanski sabor hitno treba zajedničko jezično sredstvo komuniciranja lako dostupno svima. Ako je Crkva sveopća u što sigurno niti jedan njen član ne sumnja, ona ima na raspolaganju za svoje unutarnje i vanjsko komuniciranje jedinstveno jezično sredstvo.

Kršćana među esperantistima ima zavidan broj, jer osim osnovnih ideja oni nastoje pridonijeti širenju radosne vijesti Evanđelja cijelom svijetu putem ovog međunarodnog sredstva komuniciranja. Međunarodna udruga katolika esperantista (Internacia Katolika Unuiĝo Esperantista IKUE) koja ima svoje sjedište u Rimu surađuje sa Svjetskim esperantskim savezom. Visoki pokrovitelj udruge katolika esperantista je nadbiskup Praga Miloslav kardinal Vlk, bivši predsjednik Vijeća Europskih biskupskih konferencija. Esperantisti-katolici imaju i svoje nebeske zaštitnike, a to su: Djevica Marija, sv. Pio X., sv. Maksimilijan Kolbe i bl. Titus Brandsma. Međunarodna udruga katolika esperantista je priznata od Papinskog vijeća za laike kao međunarodna udruga vjernika temeljem dekreta br. 196/92/S-61/B-25 od 11. veljače 1992.

Udruga je osnovana 1910. godine a nekoliko godina ranije, 1903. počelo je izlaziti  glasilo «Espero katolika» (najstarije esperantsko glasilo koje  danas izlazi).

U Kršćansku esperantsku međunarodnu udrugu (Kristana Esperantista Ligo Internacia KELI) povezani su drugi esperantisti nekatolički kršćani. I ta udruga izdaje svoje glasilo «Dia regno», a s Međunarodnom udrugom katolika esperantista surađuje na ekumenskom planu.

Ove udruge zajedno svake druge godine organiziraju međunarodne, odnosno zajedno ekumenske kongrese. Tjedan dana u zajedništvu sa subraćom  u vjeri različitih naroda bez jezičnih prepreka za svakog sudionika predstavlja velik duhovni poticaj. Mladi katolici-esperantisti unutar IKUE imaju svoju skupinu, te svake godine priređuju međunarodna logorovanja.

Esperanto je službeno uveden među liturgijske jezike Katoličke Crkve. Odobrenje je  dala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata 8. studenog 1990. godine prema protokolu br. CD 181/89. Službeni Misal predali su predstavnici Svetom Ocu 1997. godine. Isto tako, tijekom ekumenskih susreta koristi se zajednička misna knjiga za sve kršćane, koja sadrži obredne tekstove, molitve i pjesme na esperantu ADORU.

Na esperanto je prevedena i Biblija. Stari zavjet je prvo djelo izdano na esperantu u prijevodu Zamenhofa. Papa Pio X. uputio je sudionica I. Kongresa katolika esperantista svoj apostolski blagoslov, koji je završio riječima «pred esperantom je velika budućnost». Papa Ivan Pavao II. je 1994. godine u svečani blagoslov «Urbi et Orbi» uvrstio  i esperanto. Radio Vatikan tijekom više od 25 godina odašilje program na međunarodnom jeziku, tri put tjedno (nedjeljom i blagdanima u 21.20 sati na srednjem valu 527 i 1539 kHz, na kratkom valu 4005 i 5885 kHz, srijedom .i četvrtkom u 21.20 sati nas srednjem valu 1260 i 1611 kHz i kratkom valu 7250 i 0645 kHz).

Mi katolici esperantisti, stavljamo se na raspolaganje Sveopćoj Crkvi u širenju Evanđelja svim narodima, u ekumenskim odnosima, te gradnji mostova na putu razumijevanja sa svim ljudima dobre volje.

Uvjereni smo da međunarodni jezik Crkve ima veliku ulogu, kako je predvidio Papa sv. Pio X. Naša čežnja je da esperanto postane zajedničko sredstvo komuniciranja svih kršćana na kugli zemaljskoj  i primjer ostalima. Vjerujemo da on ima za to najbolje pretpostavke. Na naše djelovanje zazivamo Božji blagoslov.

Više o Međunarodnoj udruzi katolika esperantista:

Internacia Katolika Unuiĝo Esperantista
Centra Oficejo
Via di Porta Fabbrica 15
IT-00165 Roma, Italija
Tel/fax: +39 0639638129

Internacia Katolika Unuiĝo Esperantista - Predstavnik za Hrvatsku:

Marija Belošević
Sveti Duh 130
HR-10000 Zagreb, Hrvatska